Ovo je monumentalno djelo Fraya Bernardina de Sahagúna, franjevačkog fratra napisano i na nahuatlu i na španjolskom, uz pomoć takozvanih "Informantes de Sahagún" i s nekim latinskim verzijama.
Ovo je djelo, kao što mu samo ime govori, ključni dio meksičke historiografije zbog ogromne količine činjenica i običaja koje bilježi, zabilježeno izravno, odnosno iz samih usta onih koji su portretirali.
Ovaj impresivan istraživački rad pokrenut je oko 1547. godine u Tlatelolcu, počevši od VI. Knjige (retoričke i moralne filozofije), a možda nastavljajući do XII. (Osvajačke). Fray Bernardino odlazi u Tepeapulco, dobivajući tamo, između 1558. i 1560. godine, materijal svojih prvih spomenika. Opet u Tlatelolcu, oni su ispravljeni i prošireni, oko 1561.-1562., A zatim, upravo tamo, 1564.-1565., Napisani su Zbirci matriksa. Premješten u samostan u Meksiku, revidirao je i proširio tekst Nahuatla između 1565. i 1569. godine, a 1570. poslao je sažetak svog velikog djela u Španjolsku (koje je izgubljeno) i kratki sažetak u Rim po nalogu pape.
Do ovog posljednjeg datuma - kada je tek završio Nahuatlov tekst njegove Opće povijesti (...) - njegovi su rukopisi oduzeti autoru, raspršujući ih, a on ih oporavlja tek pet godina kasnije, dovršavajući španjolsku parafrazu 1577. Nalog stvarna potvrda Felipea II sljedeće godine da se sav Sahagúnov tekst šalje u Španjolsku, a da ovdje nije ostavljena kopija. Međutim, postoje nacrti i prijenosi kojima se Sahagún posvećuje, između 1583. i 1585., kako bi djelomično obnovio svoje djelo.
Carlos María de Busdamente objavio je prvo izdanje koje se pojavilo u Meksiku 1829. godine, a nakon toga bilo je nekoliko izdanja, no najpouzdanije je izdanje oca Angela Marije Garibaya K. Uredio 1956. Urednik Porrúa, zbirka Sepan Cuantos, u kojem temelji sljedeći odnos sadržaja. Svaka od knjiga može imati do više od trideset poglavlja.
Predgovor (autorskim rukopisom)
Knjiga prva. U kojem se govori o bogovima koje su štovali domoroci ove zemlje koja je Nova Španjolska.
Druga knjiga. Koji se bavi kalendarom, festivalima i ceremonijama, žrtvama i svečanostima koje su ti domoroci ove Nove Španjolske podnijeli u čast svojih bogova.
Treća knjiga. Od početka koje su imali bogovi.
Četvrta knjiga. Iz pravosudne astrologije ili umijeća pogađanja da su ovi Meksikanci znali koji su dani imali veliku sreću, a koji lošu sreću i kakve će uvjete imati oni rođeni u dane koji se pripisuju likovima ili znakovima koji su ovdje stavljeni, a čini se da je riječ o nekromantiji ne astrologija.
Peta knjiga. Što se tiče predznaka i prognoza koje su ti urođenici uzeli od nekih ptica, životinja i gamadi kako bi pogodili buduće stvari.
Šesta knjiga. O retoričkoj i moralnoj filozofiji i teologiji meksičkog naroda, gdje postoje vrlo znatiželjne stvari, u pogledu ljepote njihova jezika i vrlo osjetljive stvari u pogledu moralnih vrlina.
Knjiga sedma. Što se tiče prirodne astrologije, do koje su došli ovi urođenici Nove Španjolske.
Osma knjiga. Kraljeva i gospodara, i način na koji su imali na izborima i u vladi svojih kraljevstava.
Knjiga Nono. Od trgovaca i dužnosnika zlata, dragog kamenja i bogatog perja.
Knjiga deseta. Od poroka i vrlina ovih indijanskih ljudi; te unutarnjih i vanjskih dijelova cijelog tijela; i naprotiv bolesti i lijekovi; i naroda koji su došli na ovu zemlju.
Jedanaesta knjiga. Od svojstava životinja, ptica, riba, drveća, bilja, cvijeća, metala i kamenja i boja.
Dvanaesta knjiga. O osvajanju Meksika. (Knjiga dvanaesta. Verzija teksta Nahuatl. U kojoj se govori kako se vodio rat u ovom Mexico Cityju.)
