Uz mješavinu duboke religioznosti, sinkretizma i puno boja, jedan od gradova Otomí s najdužom tradicijom održava svoj zaštitni festival 25. srpnja na kojem sudjeluju susjedi s cijelog južnog vrha Querétara.
Uz mješavinu duboke religioznosti, sinkretizma i puno boja, jedan od gradova Otomí s najdužom tradicijom održava svoj zaštitni festival 25. srpnja kojem prisustvuju susjedi sa svih južnih krajeva Querétara.
Magla se snažno smjestila nad zelenim dolinama i planinama općine Amealco dok smo cik-cak prolazili autocestom. –Kamo ide Don? Vozač je pitao svaki put kad bi se zaustavio da ukrca putnike. Idem u Santiago. - Brzo kreni, idemo.
Kombi javnog gradskog prijevoza podizao je i iskrcavao ljude dok smo prelazili rančere, iako je većina nas išla na blagdan apostola Santiaga. Bilo je rano, hladnoća je prodrla duboko i na Plaza de Santiago Mexquititlán stigla je skupina glazbe ranchera iz susjednog Michoacána, a svirala je duhovito, iako su jedini koji su bili tamo bili zaduženi za pometanje atrija crkve.
Graniči s Michoacánom i državom Meksiko, Santiago Mexquititlán je populacija Otomí od 16 000 stanovnika koja se nalazi južno od države Querétaro. Njegovi stanovnici žive raspoređeni u šest susjedstava koja čine teritorij, čija je os Centralni okrug, gdje se nalaze crkva i groblje.
Dvije su verzije o njegovom utemeljenju. Prema antropologu Lydiji van der Fliert, predhispansko naselje osnovano je 1520. godine i pripadalo je provinciji Xilotepec; Druga nam verzija govori da su ovu zajednicu stvorili autohtoni ljudi iz doline Mezquital, Hidalgo, što bi se moglo podudarati sa njenim značenjem u jeziku Nahuatl, što znači mjesto među mesquitima.
VIŠEOBRAZNI HRAM
Ušao sam ravno u hram, gdje je tama bila nasuprot raznobojnim oltarima, koji su, osim što su bili obojeni ružičastom, žutom i crvenom bojom, predstavljali beskrajan broj cvijeća i svijeća ukrašenih kineskim papirom. Nekoliko religioznih slika u prirodnoj veličini postavljeno je sa strane prolaza i na glavnom oltaru koji je predvodio Santiago Apóstol. Atmosfera se mogla rezati nožem, jer je dim od tamjana dodan molitvama prekrivao sve oko sebe.
Muškarci i žene dolazili su i odlazili sa sporednih vrata, zauzeti metenjem, uređivanjem oltara i podešavanjem svakog detalja za proslavu. Dalje unutra, mračan i gotovo skriven, brižno se brinuo za oltar osvijetljen stotinama svijeća; Bio je to oltar mayordomosa, koji je u to vrijeme prekinuo bdije tražeći usluge na jeziku Otomí --ñöñhö, hñäñho ili ñhäñhä– od Djevice Guadalupe. Čučnuvši u kutu pokušavajući se učiniti nevidljivim, uživao sam u prizoru gdje su ravnatelji dogovarali sve detalje stranke i delegirali funkcije teretnjacima, koji bi u vrijeme prinošenja svetaca uređivali red. Malo po malo, crkvena se lađa počela ispunjavati župljanima i odjednom je skupina plesača školjki prekinula tišinu molitve odajući počast apostolu.
Taj je dan bio sajam u gradu. Štandovi s prženom hranom i mehaničke igre oduševili su djecu, ali berba tekstila, keramike, vaza, lonaca, vrčeva, svjetiljki u obliku crkvenih tornjeva i mnogih drugih zanata koji su me zabavili pogledom dobro vrijeme.
Kad je ceremonija završila, skupina žena odjevena u najčišći stil Amealco Otomi započela je ples u pratnji bubnja i violine, dok su raznobojnim suknjama i vrpcama kapa koje čine njihove haljine dopuštale da tvore veličanstveni kaleidoskop koji je letio zrakom. Odmah se iz unutrašnjosti hrama pojavila povorka koju su formirali gradonačelnici svih kvartova noseći sve slike, uključujući i sliku gospodina Santiaga. Nakon što su opkolili glavni trg, slike su vraćene u hram kako bi se održala misa za zaštitnika koja se izvodi između pjesama, molitava i puno tamjana.
SVE U BIJELOJ
Istodobno je u atriju održana još jedna proslava. Više od stotinu djece iz susjednih zajednica i iz samog Santiaga, sva u bijelim odijelima, pričestilo je svoju prvu pričest. Kad su obje ceremonije završile, ravnatelji zajednice i aktivni mayordomos sastali su se kako bi promijenili položaje mayordomías i vazala, koji će biti odgovorni za organizaciju i podmirivanje troškova sljedećih svečanosti zaštitnika. Kada su se rasprave dobro završile i dogovorili sastanke, ravnatelji i gosti sudjelovali su u obroku u kojem su se raspršila moguća trvenja i uživali u slasnom krtu s piletinom, crvenom rižom, grahom burro ili ayocote, svježim tortiljama. izrađena i dobra količina pulke.
U međuvremenu, užurbanost stranke nastavila se u atriju dok su pirotehničke vatre bile pripremljene za paljenje preko noći. Santiaga Apóstola, u mračnoj unutrašnjosti njegova hrama, vjernici su i dalje nudili, stavljajući cvijeće i kruh na oltar.
Hladnoća se vratila u popodnevnim satima, a zajedno sa suncem magla je ponovno pala na zaseoke raštrkane po četvrtima. Ušao sam u kombi za javni prijevoz, a žena je sjedila kraj mene, noseći sa sobom komad blagoslovljenog kruha koji je dodirivao sliku apostola. Vodio bi ga kući kako bi izliječio duhovne bolesti do sljedeće godine, kada će se vratiti štovati, još jednom, svog svetog Gospodina Santiaga.
OBITELJSKE KAPELE
U Otomí zajednicama Amealco obiteljske kapele su pričvršćene ili uronjene u kuće, od kojih su mnoge podignute u 18. i 19. stoljeću. Unutra možemo vidjeti veliku količinu religiozne ikonografije s pred hispanskim detaljima u kojima je vidljiv sinkretizam, kao u slučaju kapelice obitelji Blas. Moguće ih je posjetiti isključivo uz odobrenje glava obitelji ili se diviti vjernom primjerku koji je izložen u Prostoru indijskih gradova Regionalnog muzeja grada Querétaro.
Izvor: Nepoznati Meksiko br. 329 / srpanj 2004
