Napuštajući stari grad Tonalá, u mjestu Jalisco, vrlo rano smo krenuli autoputem broj 80, krenuvši prema Zapotlaneju, ulazu u Los Altos de Jalisco.
U PUERTA DE LOS ALTOS
Napuštajući stari grad Tonalá, u mjestu Jalisco, vrlo rano smo krenuli autoputem broj 80, krenuvši prema Zapotlaneju, ulazu u Los Altos de Jalisco. Od prije ulaska očita je prevlast tekstilne industrije u gradu.
U svojih više od dvije tisuće objekata s prodajom na veliko i malo, ovdje se proizvodi 50% odjeće, što ukupno iznosi 170 tisuća komada tjedno, a ostatak dolazi iz okolice za prodaju. S toliko raznolikosti modnih odjevnih predmeta izvrsne kvalitete i s tako dobrim cijenama, čak smo htjeli kupiti i neke modele za prodaju, ali nažalost nismo bili spremni, pa će to biti za sljedeći. Sljedeća stanica bila nam je u Tepatitlanu, bez sumnje, jednom od najskladnijih mjesta u Los Altosu. Neizbježno je zaustaviti se kako bismo se divili Župi San Francisco de Asís, koja plijeni našu pažnju svojim visokim neoklasičnim kulama. U miru svog trga vrijedi se zaustaviti i razmisliti o krajoliku njegovih čistih i uređenih ulica, uljepšanih starim kućama iz 19. i 20. stoljeća.
Nekoliko minuta od mirnog središta nalazi se brana Jihuite. Među hladnim sjenama ogromnih stabala eukaliptusa i borova zaustavili smo se da se odmorimo dok nas je slika velikog zrcala vode ispred nas ispunjavala mirom. Iznenađeni smo vatrenom crvenom bojom zemljišta na ovom području, tako posebnom i tako vidljivom na ovom mjestu gdje možete loviti ribu ili se voziti brodom i imati piknike.
NA PLAVIM PUTEVIMA AGAVE
Na putu prema Arandasu malo-pomalo posvjetljuju se one velike plave mrlje koje su u planinama iz daljine činile slagalicu i koje se izbliza otkrivaju kao velika polja agave, tipična za ovo prosperitetno područje tekile.
Prije dolaska, visoki neoklasični tornjevi župe San José Obrero izlaze da nas pozdrave, koji se ističu na plavetnilu neba. Ovdje nas je čekao Silverio Sotelo, koji nam je s ponosom rekao o važnosti Arandasa kao proizvođača tekile, sa 16 destilera koji zajedno proizvode oko 60 marki.
Kako bi pobliže pogledao proizvodnju ovog važnog likera, odveo nas je do tvornice El Charro, gdje smo korak po korak svjedočili procesu proizvodnje.
Na povratku prema sjeveru zaustavili smo se u San Juliánu, gdje smo sreli Guillerma Péreza, oduševljenog promotora važnosti mjesta kao rodnog mjesta pokreta Cristero, jer je, rekao nam je, ovdje pukovnija kojom je zapovijedao General Miguel Hernández, 1. siječnja 1927.
Ovdje se može puno naučiti iz ovog važnog odlomka iz povijesti Meksika, a također i iz proizvodnje sfera koja se provodi više od 30 godina, još jednog obilježja San Juliána. U tvornici Chrisglass sfere se i dalje oblikuju tehnikom puhanja, zatim posrebruju i na kraju boje i ukrašavaju, sve ručno.
Kad smo se oprostili, domaćin nas je pozvao da isprobamo ukusni sir tipa Oaxaca i cajetu koja se pravi upravo ovdje, što nas je potaknulo da se uskoro vratimo po još ovih ukusnih proizvoda.
NA SJEVERU ALTEÑO
Na putu do San Miguela El Alta, popodne pada, bojeći krajolik toplom narančom, nastanjenu velikim stadima krava i bikova koji nas podsjećaju na važnost stoke na cijelom području Los Altosa i posljedičnu proizvodnju mliječnih i Njihovi derivati.
Bila je već noć kad smo stigli u ovaj grad pa smo odsjeli u hotelu Real Campestre, prekrasnom mjestu u kojem smo se u potpunosti odmorili. Sljedećeg jutra stigli smo u središte San Miguela, gdje nas je čekao Miguel Márquez da nam pokaže "Arhitektonski dragulj Los Altosa"; sav kamenolom.
Od početka je bilo ugodno iznenađenje pronaći svoj ružičasti trg kamenoloma, a dok smo šetali njegovim ulicama, a Miguel je inzistirao da imamo malo vremena za upoznavanje atrakcija grada, otkrili smo bullring, pun kamenoloma do unutar bika.
Prije odlaska posjetili smo jednu od kamenoloma, smještenu upravo na velikoj klupi od ovog visoko cijenjenog kamena, gdje nam je Heliodoro Jiménez dao uzorak svoje kiparske vještine.
DUBOKO RELIGIJSKA POBOŽNOST
Na putu za San Juan de Los Lagos, prije Jalostotitlana. nalazimo se u Santa Ani de Guadalupe sa župom posvećenom Santu Toribiu, svećeniku mučeniku koji je nedavno proglašen svetim i koji ima titulu službenog pokrovitelja imigranata.
Njihova je žestina plod priča koje povezuju njihov nastup s nekim ljudima koji su pretrpjeli nesreću u pokušaju prelaska granice. i kome je ovaj svetac pomogao. predstavljajući se kao bilo koji muškarac.
Nakon zaustavljanja na štandu kuhanih stabljika agave, čiji nas miris podsjeća na destilerije tekile, i uživanja u njegovom izuzetno slatkom okusu, nastavljamo put do San Juana de Los Lagosa, drugog važnog vjerskog središta, zapravo drugog po važnosti. iz Meksika, nakon La Ville.
Od ulaza, turističkog poziva mjesta i njegovih stanovnika, mladi ljudi i djeca izlaze iz svih pravaca, u žestokom stavu vodiča, i inzistiraju da nas odvedemo ulicama do parkirališta kako bismo mogli pješice nastaviti do Katedrale Bazilika, ono što vraćamo uobičajenim napojnicama.
Ovo prekrasno svetište s kraja sedamnaestog stoljeća, u kojem se ističu njegove barokne kule kojima je cilj dosegnuti nebo, tijekom cijele godine posjeti više od pet milijuna vjernika koji dolaze iz cijele zemlje, pa čak i iz inozemstva, kako bi štuju čudesnu sliku Djevice od San Juana.
Oko svetišta pronašli smo šarene štandove s mliječnim bombonima, a nakon obilaska berbe religioznih predmeta i vezenih tekstila složili smo se na inzistiranje ljudi koji su nas pozvali da uđemo kako bismo zadovoljili apetit vrlo dobro posluženim jelom birrije i kruh sa svježim vrhnjem i šećerom za kraj.
IZMEĐU POGREBNIH KULTURA I VELIKIH OBRTNIKA
Nastavili smo put do Encarnación de Díaz, kutka sjevernog Jalisca gdje nas je čekao arhitekt Rodolfo Hernández, koji nas je u kolumbarijskom stilu proveo kroz staro i lijepo groblje Gospoda od milosrđa.
Ovdje je otkriveno da se tijela nisu raspadala, već su mumificirana zbog vode s visokim udjelom mineralnih soli u regiji i suhe klime koja vlada tijekom cijele godine. Kao rezultat ovog otkrića stvoren je Muzej duša u kojem se izlažu predmeti povezani s pogrebnom tradicijom tog područja i neke od mumija koje su kult kult predaka njegovih stanovnika.
Na kraju ove impresivne turneje i da nam malo zasladi raspoloženje, za slučaj da se bojimo, pozvao nas je u pekaru Tejeda, da isprobamo tradicionalne pikone, veliki kruh punjen grožđicama i kravatom, prekriven šećer, koji smo iskreno voljeli.
Opraštamo se da bismo nastavili put do posljednjeg odredišta naše rute, noseći sa sobom želju da upoznamo njegove farme, keramiku i vitraje od olovnog stakla, te muzej Cristero u kojem su izloženi zanimljivi dokumenti i predmeti ovog vjerskog pokreta.
Prije četiri popodne stigli smo do Teocaltichea, gdje nas je zadesila osamljena tišina njegovog glavnog trga. Ovdje nas je čekao Abel Hernández, koji se svojim toplim gostoprimstvom osjećao odmah kao kod kuće. Odmah nas je pozvao da upoznamo don Momoa, neumornog majstora koji sa svojih 89 godina većinu svog vremena posvećuje tkanju prekrasnih sarapa na svom starom razboju.
Pozdravljamo i njegovog sina Gabriela Carrilla, još jednog izvrsnog majstora koji radi s privilegiranom vještinom u rezbarenju kostiju, dajući život figurama u rasponu od milimetarskih šahovskih figura do drugih od nekoliko centimetara, estetski kombiniranih s drvetom.
Nakon ovog ugodnog dojma, otišli smo pojesti ukusne pohane škampe i salatu od morskih plodova u nedavno otvorenom restoranu El Paya, ali sa začinom koji je, čini se, star koliko i sam Teocaltiche, koji, prema onome što su nam rekli, datira iz predšpansko doba. Potpuno zadovoljni i noću smo šetali ulicama sada prepunim ljudi, a prolazili smo pored kapelice Ex Hospital de Indios iz 16. stoljeća, jedne od najvažnijih vjerskih zgrada i koja trenutno služi kao knjižnica.
Još se može puno hodati i puno toga treba znati, ali nakon uzbudljivog tjedna putovanja moramo se vratiti, ponijevši sa sobom slike polja plave agave, posjedujući izvrsno začinjanje njegove gastronomije i bilježeći toplinu i iskreno gostoprimstvo u našim najboljim uspomenama. ljudi El Alta.
Izvor: Nepoznati Meksiko br. 339 / svibanj 2005
