Georgea Francisa Lyona, putnika s kojim smo sada zabrinuti, engleske rudarske tvrtke Real del Monte i Bolaños naručile su da obavi radno i istraživačko putovanje u našu zemlju.
Lyon je napustio Englesku 8. siječnja 1826. i stigao u Tampico 10. ožujka. Planirana ruta bila je od Puerto Jaiba do San Luis Potosí, Zacatecas, Guadalajara, Valladolid (Morelia), Mexico City, trenutna država Hidalgo, Jalapa i konačno Veracruz, luka u koju je uplovio 4. prosinca iste godine. Nakon prolaska kroz New York, brod je razbijen i Lyon je uspio spasiti samo nekoliko stvari, uključujući ove novine; napokon je stigla do Engleske i objavila je 1828.
DOBRO I LOŠE
U skladu sa svojim vremenom, Lyon ima društvena mišljenja vrlo engleska i vrlo svog vremena; neki od njih su između dosadnih i smiješnih: „Kad je ženama dopušteno da zauzmu svoje odgovarajuće mjesto u društvu; kada se djevojkama onemogućava igranje na ulici ili s prljavim ljudima koji glume kuhare; a kad se uvede upotreba steznika, (!) i kade, a slabijem spolu zabrane cigarete, manire muškaraca iz korijena će se promijeniti. "
„Među velikim javnim zgradama (San Luis Potosí) postoji jedna vrlo zdrava za zatvaranje pobunjenih žena (ljubomornih očeva ili muževa koji uživaju privilegiju zatvaranja svojih kćeri i supruga!). Crkva vezana uz ovaj čuvar građevine vrlina vrlo je mračna i tmurna. "
Naravno, Kreoli mu nisu bili najdraži: „Bilo bi vrlo teško, čak i u ovoj univerzalno letargičnoj zemlji, pronaći ravnodušniju, besposlenu i pospanu skupinu ljudi od one Pánuca, koja je većinom Kreolka. Okruženi zemljom sposobnom za najbolji uzgoj, živeći u rijeci koja vrvi najboljom ribom, jedva da imaju povrće, a rijetko i drugu hranu osim kukuruznih tortilja, a povremeno i malo trzavih. Čini se da drijemanje traje pola dana, a čak je i razgovor napor za ovu lijenu pasminu. "
KONTROVIRANA MIŠLJENJA
Nekoliko citata iz Lyona pokazuje da se naši ljudi jako dobro ponašaju ili da se engleski jako loše ponaša: „Pratio sam svoje domaćine i njihove supruge u kazalište (u Guadalajari), što mi se jako svidjelo. Bila je uredno uređena i ukrašena, a kutije su zauzimale dame odjevene po modelu Francuske i Engleske; pa, da nije bilo činjenice da su svi pušili, i tišine i dobrog ponašanja niže klase publike, gotovo bih mogao zamisliti da se nađem u Engleskoj. "
“Trinaest tisuća dolara potrošeno je na ovaj festival na rakete i predstave, dok su razrušeni mol, srušene baterije, neuređene javne zgrade i neplaćene trupe govorili o siromaštvu države. Ali dobri ljudi Vere Cruz, i zaista svi Meksikanci, posebno ljubavne emisije; i moram priznati da su oni najuređenija i najbolje odgojena svjetina koju sam vidio u ovoj prilici. "
Iako Lyon izražava lakoću prema autohtonim Meksikancima ("ti su jadni ljudi jednostavna, čak i ružna rasa, i uglavnom slabo oblikovani, čiju nespretnost povećava navika hodanja nožnim prstima prema unutra" ), također ima priznanja koja treba istaknuti: „Indijanci na prodaju donose male igračke i košare, izrađene s velikom vještinom, a proizvođači ugljena, dok čekaju svoje kupce, zabavljaju se rezbareći male figure ptica i drugih životinja na robi. Što prodaješ. Dovitljivost najniže klase u Meksiku doista je izvanredna. Leperos (sic) izrađuje prekrasne figure od sapuna, voska, jezgre određenog drveća, drveta, kostiju i drugih materijala. "
„Poslovična iskrenost meksičkih muletara nenadmašna je do danas; i uz vrlo malo iznimaka, izdržao je test nedavnih nereda. Priznajem da su mi od svih starosjedilaca Meksika najmiliji atletičari. Uvijek sam ih smatrao pažljivim, vrlo uljudnim, uslužnim, veselim i potpuno iskrenim; i njihovo se stanje u ovom posljednjem aspektu može bolje procijeniti na osnovu saznanja da su im često povjeravane tisuće, pa čak i milijuni dolara, te da su u mnogim prilikama branili, riskirajući svoje živote, protiv tih lopovskih bandi. ... Posljednji na socijalnom popisu su siromašni Indijanci, nježna, dugotrpljiva i prezrena rasa, koji su s ljubavlju sposobni primiti najbolja učenja. "
Vrlo je zanimljivo primijetiti da ono što je Lyon primijetio 1826. i dalje vrijedi 1986. godine: "Huicholi su zapravo jedini ljudi koji još uvijek žive potpuno drugačije od onih oko sebe, štiteći svoj vlastiti jezik." i marljivo se odupirući svim naporima svojih osvajača. "
SMRT DIJETETA
Različita vjerska formacija zbog koje ga je Lyon natjerao da se zapita o nekim običajima našega grada. Takav je slučaj bio na sprovodu djeteta, koje je do danas i dalje poput "zabava" u mnogim seoskim područjima Meksika: "Kad sam noću slušao glazbu (u Tuli, Tamps.) Zatekao sam gomilu s mladom ženom žena koja je na glavi nosila malo mrtvo dijete, odjevena u papire u boji složene u obliku tunike i s bijelim rupčićem privezana za dasku. Oko tijela stavili su obilje cvijeća; lice je bilo nepokriveno i male ruke povezane, kao u molitvi. Violinist i čovjek koji je svirao gitaru pratili su skupinu do vrata crkve; a majka je ušla na nekoliko minuta, ponovo se pojavila sa svojim djetetom i oni su zajedno sa svojim prijateljima otišli do mjesta ukopa. Otac dječaka pratio je dalje s drugim muškarcem, koji mu je pomagao drvenom bakljom upaljenom u lansiranju ručnih raketa, od kojih je pod rukom nosio veliki zavežljaj. Ceremonija je bila sva radost i radost, jer bi sva djeca koja umru mlada trebala pobjeći iz čistilišta i odmah postati "mali anđeli". Obaviješteni su me da će nakon pokopa uslijediti fandango, u znak radosti što je dijete oduzeto s ovoga svijeta. "
Unutar svoje averzije prema katoličanstvu, on čini iznimku: „Siromašni fratri iz Guadalupea vrlo su stoička rasa i mislim da ih ne treba svrstati u skupinu lijenih ljudi koji se u Meksiku hrane bez korisnosti. Oni zaista žive u svom siromaštvu koje propisuje njihov zavjet, a cijeli je život posvećen dobrovoljnoj patnji. Nemaju nikakvih osobnih stvari osim grube sive vunene haljine, koja se ne mijenja dok se ne obuče, a koja se, dobivši miris svetosti, zatim prodaje za dvadeset ili trideset dolara da bi nekima poslužila kao mrtvačnica bhakta, koji pretpostavlja da se može ušuljati u nebo s tako svetim omotom. "
PLES GUAJOLOTE
Ne bih se iznenadio da je i dalje sačuvan sljedeći običaj, razmišljajući - kao što sam to i učinio - plesači Chalme: U Guadalajari „zaustavili smo se na neko vrijeme u kapeli San Gonzalo de Amarante, poznatijoj pod imenom El Bailando. Ovdje sam imao sreću da sam zatekao tri starice kako se brzo mole i istodobno vrlo ozbiljno plešu pred likom sveca, koji se slavi zbog svojih čudesnih izlječenja od „hladnoće i groznice“. Ovi ozbiljni i časni likovi, koji su se obilno znojili iz svih pora, odabrali su ples koji je dobro poznat u zemlji Guajolote ili turskom plesu, zbog sličnosti u gracioznosti i dostojanstvu s padom zaljubljenosti koju čine ove impozantne ptice ”.
„Zagovor, ili bolje rečeno pojedinačna snaga sveca, jer sveci u Meksiku većinu vremena imaju prednost nad Božanskim, visoko je uspostavljena. I sam u znak zahvalnosti prima voštanu nogu, ruku ili bilo koji drugi dio minijaturnog tijela koji se nalazi na stotinama ovješenih na velikoj uokvirenoj slici s jedne strane kapele, dok Suprotan zid prekriven je malim uljnim slikama na kojima se ističu čuda onih koji su tako mogli pružiti takva svjedočanstva odanosti; ali sva ova idolopoklonička šarada prestaje biti iskorištena ".
Naravno, Lyon je pogriješio, jer je običaj "čuda" na oltarima poznatih svetaca još uvijek u modi.
S druge strane, drugi običaji očito imaju tendenciju nestati: „Evanđelisti (ili prepisivači) obavljaju svoj poziv kao javni prepisivači. Vidio sam desetak tih muškaraca kako sjede u raznim kutovima blizu vrata trgovina, zauzeti se pisanjem olovaka pod diktatom svojih kupaca. Većina ih je, kako se lako može vidjeti, pisala na različite teme: neki su se bavili poslom, dok su drugi, kao što je bilo vidljivo iz probodenih srca na vrhu lista, prepisivali nježne osjećaje mladića ili mlade žene čučao je pokraj nje. Preko ramena sam pogledao mnoge od ovih uslužnih pisara koji su sjedili sa svojim papirom na maloj ploči koja je ležala na koljenima i nisam vidio nikoga tko je loše pisao ili imao rukopis. "
SNIJEG I SNIJEG
Ostali kulinarski običaji - na sreću su sačuvani, iako sirovina sada ima vrlo različito podrijetlo: "U šetnjama sam jako uživao u sladoledima koji su ovdje (u Moreliji) vrlo dobri, uzimajući smrznuti snijeg s planine San Andrés, ona koja opskrbljuje sve slastičarnice svojim zimskim šeširom ".
"Ovo je bio najfiniji sladoled od mlijeka i limuna (u Jalapi) za koji se snijeg početkom godine donosi s Perotea, a na jesen s Orizabe." Naravno, Lyon se odnosi na istoimeni vulkan. Što se tiče snijega, moram primijetiti da danas krčenje šuma čini ono što je ovaj engleski putnik primijetio vrlo čudnim: Nevado de Toluca sniježio je 27. rujna, a Malinche 25. listopada; trenutno, ako bi bili u siječnju.
I prelazeći unutar iste grane slatkiša - od sladoleda do žvakaćih guma, moram priznati da sam bio iznenađen kad sam saznao da ih žene u Jalapi već žvaču: „Pronašao sam i asortiman drugog članka pod nazivom„ slatka zemlja “, koji jedu žene, zašto ili zbog čega, nisam znala. Sastoji se od vrste gline umiješene u male kolače ili životinjskih figura s vrstom voska koji izlučuju stabla sapota. " Već smo znali da je žvakaća guma sok sapodele, ali sada znamo da Amerikanci nisu pioniri u korištenju te ružne navike.
ZANIMLJIVOST ZA PRISPISANIK
Lyon nam pruža razne podatke o pred hispanskim ostacima koje ne bih smio zanemariti. Neki su vjerojatno besposleni, drugi bi mogli biti novi trag: „Otkrio sam da se na ranču zvanom Calondras, oko devet liga (od Pánuca), nalazi nekoliko vrlo zanimljivih starih predmeta, smještenih na strani brda prekrivenog divljim drvećem ... glavna je velika komora poput peći, na čijem je podu pronađen velik broj ravnih kamenaca, sličnih onima koje su žene koristile za mljevenje kukuruza, a dostupni su i danas. Smatra se da je ovo kamenje, poput velikog broja drugih trajnih predmeta namještaja, davno uklonjenih, odloženo u špilju u nekom bijegu Indijanaca. "
"Otkrio sam (u San Juanu, Huasteca potosina) nesavršeni komad skulpture, koji je u dalekoj sličnosti bio s figurom lika lava, broda i čuo sam da u drevnom gradu ima još nekih udaljenih liga pod nazivom" Quaí-a-lam. "
“Sletjeli smo u Tamanti da kupimo mlijeko i pol kamene božice, o kojoj sam čuo u Pánucu, što je bilo veliko opterećenje za četvoricu muškaraca koji su je odnijeli u kanu. Komad sada ima čast biti pomiješan s nekim egipatskim idolima u muzeju Ashmolean u Oxfordu. "
„U blizini sela zvanog San Martín, smještenog dugotrajnim putovanjem kroz planine na jugu (od mjesta Bolaños, Jal.), Kaže se da postoji špilja koja sadrži nekoliko kamenih likova ili idola; A da sam bio gospodar svoga vremena, sigurno bih posjetio mjesto o kojem domoroci još uvijek govore s takvim zanimanjem. Jedine starine koje sam uspio dobiti u Bolañosu, nudeći nagrade, bila su tri vrlo dobra kamena klina ili bazaltne sjekire; A kad se saznalo da kupujem znatiželje, čovjek me došao obavijestiti da se nakon dugog dnevnog putovanja mogu pronaći 'kosti pogana', od kojih je obećao da će ih donijeti ako im osiguram mazge, jer je njihova veličina bila vrlo velika velik."
JEDNO IZNENADENJE NAKON DRUGOG
Od različitih rudarskih imanja koja je Lyon posjetio, neke se slike ističu. Trenutni grad duhova Bolaños bio je to već 1826. godine: „Današnji slabo naseljeni grad izgleda kao da je nekada bio prvoklasan: ruševine ili poluzgrade prekrasnih crkava i prekrasnih zgrada od pješčenjaka nisu jednake one koje sam do sada vidio. Na tom mjestu nije postojala niti jedna koliba ili koliba od blata: sve su kuće izgrađene od vrhunskog kamena; i javne zgrade koje su sada bile prazne, ruševine golemih srebrenih imanja i drugih objekata povezanih s rudnicima, sve je govorilo o neizmjernom bogatstvu i sjaju koji su zacijelo vladali na ovom sada mirnom i umirovljenom mjestu. "
Srećom, gotovo se ništa nije promijenilo na ovom drugom divnom mjestu: „Real del Monte je zaista jako lijepo mjesto, a dolina ili jaruga koja se prostire sjeverno od grada jednostavno je izvrsna. Brza bujica planina prelijeva se preko njega u grubi i stjenoviti kanal, a od obala do vrha visokih planina koje ga vrlo usko graniči nalazi se gusta šuma okota ili bora, hrasta i jele. Teško da će biti kutak u cijelom ovom produžetku koji nije dostojan umjetnikove četke. Raznovrsne nijanse bogatog lišća, slikoviti mostovi, strme stijene, dobro naseljene staze, izbušene u porfirskim stijenama, s neprestano promjenjivim zavojima i skokovima bujice, imaju novost i šarm s kojim se malo poravna. "
Grof Regla bio je domaćin Lyonu, ali to ga nije spasilo od njegovih kritika: „Grof je živio u jednokatnoj kući (San Miguel, Regla) koja je bila napola razularena, loše namještena i ne baš ugodna; sve sobe gledaju na mali popločani dio u centru, uskraćujući sebi prednost prekrasnog pogleda. Vlasnici najveće i najljepše haciende, koja im donosi prihod od 100.000 dolara, zadovoljni su konakom i udobnošću koju bi engleski gospodin oklijevao ponuditi svojim slugama. "
Strogi arhitektonski ukus Engleza nije mogao zarobiti čudo meksičke kolonijalne umjetnosti: „Vozili smo se do (Santa María) Regle i ušli u proslavljenu Haciendu de Plata, za koju se govorilo da košta 500 000 funti. To je sada neizmjerna ruševina, ispunjena čudovišnim zidanim lukovima, koji su, čini se, izgrađeni za potporu svijetu; i vjerujem da je na to potrošeno pola ogromne svote; ništa ne može oduzeti taj zrak pustoši, koji je haciendi dao izgled srušene tvrđave. Leži u najdubljem dijelu strme gudure, okružen bazaltnim liticama tako jedinstvene ljepote, o kojima je toliko puno rečeno. "
Između San Luisa Potosija i Zacatecasa posjetio je Haciendu de las Salinas, koja se „nalazi u sušnoj ravnici, blizu mjesta na kojem se nalaze močvare, iz kojih se sol vadi u nečistom stanju. To se u velikim količinama troši u rudarskim pogonima, gdje se koristi u procesu spajanja. " Hoće li i danas biti u proizvodnji?
PUMPE U TAMPICU
A što se tiče soli, pronašao je u blizini Tule u državi Tamps slano jezero promjera oko tri kilometra, očito lišeno životinjskog svijeta. To me podsjeća da u Tamaulipasu postoje cenoti (prema Barra del Tordo), ali nije jedina jukatekanska znatiželja koja prelazi granice ovog poluotoka; vrijedna ove anegdote koju je Lyon proživio na večeri u Tampicu: "Gospodin bi iznenada ustao, s zrakom velikog entuzijazma, tresući ruku iznad glave s povikom radosti, a zatim proglašavajući" bombu! " Cijelo se društvo diglo da podrži njegov živahni impuls, dok su se čaše punile i šutjela; nakon toga toster je ozbiljno izvadio iz džepa pripremljenu kopiju svojih stihova. "
Čini mi se da je Lyon, prije nego što je bio mornar i rudar, imao srce putnika. Pored mjesta koja zahtijeva priroda njegovog radnog putovanja, posjetio je Ixtlán de los Hervores, Mich., I primjećuje se da su trenutni vreli izvori i gejziri već imali isti impozantan izgled barem 160 godina; Kao i u Rotorui na Novom Zelandu, autohtoni ljudi hranu kuhaju u hipertermičnim izvorima. Izvještava o ostalim SPA-ima ("zdravlje za vodu", na latinskom): u Hacienda de la Encarnación, u blizini Villanueye, Zac., I u Hacienda de Tepetistaque, "pet liga istočno" od prethodne. U Michoacánu je posjetio izvor rijeke Zipimeo i njezin „prekrasan vodopad, između stijena i drveća.
METALI I NAFTA
U Hidalgu je bio u Piedras Cargadasu („jedno od najdivnijih mjesta u stijenskim krajolicima koje sam ikad vidio“) i popeo se na brda Pelados i Las Navajas. „Obsidijana ima u obilju po brdima i ravnicama koje nas okružuju; žila i zdenci koje su napravili Indijanci su na vrhu. Ne znam jesu li iskapanja bila duboka, ali trenutno su gotovo pokrivena i samo ako su dovoljno iskopana, pokazuju svoj izvorni oblik, koji je kružan ”.
Rudnici bakra u Somalhuacanu izgledaju vrlo zanimljivo, Perote: „Bakar je izvađen samo iz rupa ili malih frontalnih špilja svjetlosnih litica, a toliko je bogat da bi se to mjesto s pravom moglo nazvati 'djevičanskim tlom'. Većina tih stijena bogata je metalima; a mali iskopi onih koji su tragali za zlatom i veći otvori za vađenje bakra vide se odozdo poput orlovih gnijezda na strmim liticama gore “.
Vrlo je zanimljiv i njegov opis „crnog zlata“ ušća Chile: „Postoji veliko jezero, gdje se nafta sakuplja i nosi u velikim količinama u Tampico. Ovdje se naziva katran, a za njega se kaže da puše sa dna jezera i da u velikom broju pluta na površini. Ona koju sam opetovano promatrala bila je tvrda i lijepog izgleda, a koristila se kao lak ili za prekrivanje dna kanua. " Također je od velikog interesa, iako iz drugih razloga, način izrade mezcala u San Luisu Potosíju: „To je vatreni liker destiliran iz srca Magueya, od kojeg se lišće reže do temelja korijena, a zatim dobro istucite i prokuhajte; Zatim se stavlja u goleme kožne čizme ovješene na četiri velika kolca, gdje im je dopušteno da fermentiraju, dodajući ih s pulkom i granama grma zvanog "yerba timba" za pomoć u fermentaciji. Ove kožne čizme sadrže oko dvije bačve. Kad se liker dovoljno pripremi, isprazni se iz bačvi u alembic ili mirovac, koji se nalazi unutar goleme posude s motkama i prstenovima, poput vrlo velike bačve, iz koje destilirana tekućina teče kanalom od lista. od Magueya. Ova bačva je na podzemnoj vatri, a voda za hlađenje taloži se u velikoj bakrenoj posudi koja je postavljena na vrh bačve i miješa se po ukusu. Mezkal se zatim čuva u cjelovitim volovskim kožama, od kojih smo vidjeli vrlo punu sobu, a izgled je imao kao neka vrsta stoke koja visi o skočnim zglobovima, bez nogu, glave i kose. Mezcal se šalje na tržište u kozjim kožama. "
SLIKE IZGUBLJENE ZAUVIJEK
Iako bih volio na kraju ostaviti ovaj "okus u ustima", kako bih izbjegao sumnje, radije to radim s dvije marke koje nedostaju, nažalost zauvijek; iz Lerme, bukolika: „Okružena je prostranom močvarom koju prelaze dobri povišeni putovi; i odavde se rađa Rio Grande ... Bazeni s vodom ovdje su prekrasne prozirnosti, a visoka trska koja ispunjava močvaru rekreacijsko je mjesto velikog broja vodenih ptica, među koje bih na vrlo malom prostoru mogao nabrojati trideset i jedan devet bijelih čaplji ".
I još jedno, vrlo daleko, od Mexico Cityja: „Njegova živahna bjelina i nedostatak dima, veličina njegovih crkava i ekstremna pravilnost njegove strukture dale su mu izgled kakav nikada nije viđen u europskom gradu, a proglašavaju jedinstvenima, možda neusporedivim u stilu.
